Dve države, dva Jerusalima

2009-12-16 10:09
 

Evropska unija prihvatila se visoko osetljive i složene teme budućeg statusa Svetog grada koja je dosad potopila mnoge mirovne inicijative, uključujući i samit u Kemp Dejvidu 2000.

 

Kakva je sudbina Jerusalima? Da li će ostati „večna i nedeljiva” prestonica Izraela uprkos činjenici da svet to ne prihvata, ili će Izrael zadržati samo zapadni, jevrejski deo, dok bi njegov istok postao glavni grad buduće palestinske države?

Visoko osetljive i složene teme, koja je potopila mnoge mirovne inicijative, uključujući i samit u Kemp Dejvidu 2000, prihvatila se sada Evropska unija.

Šefovi diplomatija EU smatraju da pregovorima o miru treba obezbediti da Jerusalim bude glavni grad i Izraela i palestinske države.

„EU neće priznati nikakve promene granica pre 1967, uključujući i one koje se tiču Jerusalima, sem onih oko kojih se dogovore zainteresovane strane”, kaže se u saopštenju koje, na ovu temu, najeksplicitnije dosad definiše poznati stav Unije da Izrael mora da se povuče sa svih teritorija okupiranih 1967, uključujući i istočni deo Svetog grada.

Čini se razumnim: čitava međunarodna zajednica podržava rešenje izraelsko-palestinskog problema po formuli dve države, podela Jerusalima priznata je po međunarodnom pravu, a svima je jasno da je simbolizam Jerusalima kao prestonice podjednako važan i Izraelu i Palestincima.

Originalni švedski nacrt ipak je pretrpeo izmene jer su Izraelci lobiranjem uspeli da ublaže prvobitnu verziju po kojoj je istočni Jerusalim definisan kao glavni grad buduće palestinske države.

Tako su u startu razotkrivene podele unutar Unije oko njene uloge u rešavanju konflikta i pregovora o konačnom statusu koji uključuju istočni Jerusalim i jevrejska naselja. Belgija, Britanija, Irska i Švedska „za”, Francuska, Holandija, Italija, Poljska, Nemačka, Republika Češka i Rumunija „protiv”.

Palestinci, čiji uticaj na međunarodnoj sceni raste, dokument hvale. Predsednik Mahmud Abas donekle žali što nisu sačuvane originalne švedske formulacije, ali premijer Salam Fajad naziva ga „pobedom međunarodnog legitimiteta i međunarodnog prava”.

Izraelci, koji Evropljanima dugo prebacuju da su propalestinski nastrojeni, uprkos razvodnjavanja dokumenta EU nemaju razloga za zadovoljstvo.

„Izrael žali što je EU odabrala da prihvati tekst koji, iako ne sadrži ništa novo, ne doprinosi obnovi (mirovnih) pregovora”, zvanično je reagovanje iza koga stoji uverenje da je dokument neprihvatljiv jer „diktira ishod” mirovnih pregovora.

„Jerusalim mora da ostane ujedinjen”, napisao je gradonačelnik Jerusalima Nir Barkat visokom predstavniku EU za spoljnu politiku, baronesi Ešton, dodajući da predlog o podeli predstavlja „ozbiljnu pretnju ne samo budućnosti grada Jerusalima, već i budućoj ulozi čitave Evropske unije u mirovnom procesu”.

Koliko je problem složen, potvrđuje i odluka izraelskog Kneseta doneta posle dokumenta EU. Parlament daje preliminarnu podršku nacrtu zakona koji predviđa da bilo kakav mirovni sporazum, koji podrazumeva teritorijalne ustupke, mora da ide na referendum. Zakon precizno govori o Golanskoj visiji i – istočnom Jerusalimu.

Izraelci računaju na Amerikance. Iako je američki Senat 1990. prihvatio Jerusalim kao nedeljivu prestonicu Izraela, državni sekretar Džejms Bejker je godinu dana kasnije saopštio da su SAD protiv izraelske aneksije istočnog Jerusalima. Kongres je potom 1995. ponovio da Jerusalim ne treba da bude podeljen i da treba da bude priznat kao glavni grad Izraela.

Evropska unija nikada nije pokazivala takav proizraelski entuzijazam. EU odavno kritikuju politiku Izraela prema istočnom Jerusalimu tvrdeći da se time umanjuju šanse za konačni dogovor koji bi Palestincima bio prihvatljiv. Upravo zato, nedavnu odluku izraelske vlade da zamrzne gradnju jevrejskih naselja na Zapadnoj obali – koja ne uključuje istočni Jerusalim – nazivaju tek „prvim korakom u pravom pravcu”.

Koliko je pitanje Jerusalima osetljivo, vidljivo je i iz izraelsko-palestinskog sporazuma iz Osla 1993. kojim je ova tema ostavljena za pregovore o konačnom statusu, iako je Palestinska vlast dala do znanja

da istočni Jerusalim mora da bude glavni grad buduće palestinske države.

Izraelci su o takvoj mogućnosti prvi put pristali da razgovaraju na samitu u Tabi 2001, mada je dogovor izostao. Jevrejska kolonizacija istočnog Jerusalima je nastavljena. Izrael je, uprkos kritika Palestinaca, istočne perimetre grada zaštitio bezbednosnom barijerom pravdajući odluku potrebom sprečavanja palestinskog terorizma tokom Druge intifade.

Pošto su upozoreni da Izrael pokušava da jevrejskim naseljima „zaokruži” najveći deo istoka grada, čime se otežavaju napori za mir i radikalizuje palestinsko stanovništvo, šefovi diplomatija EU su još 2005. izrazili „ozbiljnu zabrinutost”.

Marta 2009, u poverljivom izveštaju, EU optužuje izraelsku vladu da aktivno radi na „ilegalnoj aneksiji” istočnog Jerusalima. Podrazumeva se gradnja novih jevrejskih naselja, podizanje barijera, diskriminatorna politika gradnje, uništavanje kuća i zatvaranje palestinskih institucija. Sve to je, prema izveštaju, omogućilo povećano prisustvo Jevreja u istočnom Jerusalimu.

Brojke su ubedljive: u vreme 1967. u istočnom Jerusalimu živelo je 66.000 Palestinaca i samo nekoliko stotina Jevreja. Koliko 2006, od 428.000 žitelja 53odsto su Palestinci a 42 procenta Jevreji.

„Jerusalim bi trebalo da bude glavni grad Palestincima i Izraelcima”, izjavio je ovog maja u Amanu šef britanske diplomatije Dejvid Miliband izražavajući zabrinutost zbog izraelskih planova gradnje po istočnom Jerusalimu koji bi 1.500 Palestinaca ostavili bez doma.

Iako Evropljani žure da pomognu američkom predsedniku koji pokušava da zamrle mirovne pregovore Izraelaca i Palestinaca oživi na platformi dve države i obustave gradnje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali, uključujući i istočni Jerusalim, Vašington je uzdržan. Pitanje Jerusalima dve strane moraju da reše pregovorima, poruka je iz Vašingtona.

Za razliku od politika prethodnih administracija, Barak Obama je zaoštrio stav prema Izraelu zahtevajući od premijera Benjamina Netanijahua da obustavi gradnju jevrejskih naselja na Zapadnoj obali i po istočnom Jerusalimu, što je i preduslov za obnovu mirovnih pregovora koji postavlja palestinski predsednik.

Sem podrške Obami, čiji plan deluje zakočeno, inicijativa EU očito ima za cilj da ojača poziciju predsednika Abasa i da ga vrati za pregovarački sto.

Premijer Netanijahu je u junu prvi put javno prihvatio formulu „dve države”, a od tada je njegova vlada donela više odluka o zabrani gradnje novih naselja.

Sve to, međutim, još ne rešava status Jerusalima, čvorišta najdužeg konflikta savremenog sveta. Od svih pitanja koja treba razrešiti u razgovorima o „konačnom statusu”, kada do njih dođe, pitanje Jerusalima – svetog grada Izraelcima i Palestincima i priželjkivane prestonice i jednima i drugima – pokazaće se kao najteže.

 

Izvor: Politika

—————

Natrag



Create a website for free Webnode