Genije postaje nacionalista

2009-10-06 14:59
 
„Neću umreti dok na Lovćenu ponovo ne zablista krst“.Mitropolit Amfilohije tako vidi svoju misiju na zemlji, podsećajući na činjenicu da „na Lovćenu Njegoš spava“ u mauzoleju Ivana Meštrovića, nad kojim nema krsta. Upravo ranih sedamdesetih, rušenjem crkvice u kojoj je Njegoš po sopstvenom amanetu prvobitno sahranjen, počelo je „prekomponovanje“ i „novo tumačenje“ dela velikog pesnika. Tada je iz pravoslavne večne kuće preseljen u mermerni socrealistički mauzolej...
Od tada, priča o vraćanju na Jezerski vrh male kapele traje. Baš kao što nije, izgleda, završeno ni čitanje Njegoševog velikog dela, o kojem su se kontroverzna mišljenja naročito pojavila u poslednje vreme, u doba „evropeizacije“ i „demilitarizacije“ Crne Gore.
O „novom čitanju“ Njegoša bilo je reči pre desetak dana, na međunarodnom skupu „Njegoševi dani“ na Cetinju, gde su se neki „njegošolozi“ založili za drugačije tumačenje i „prekodiranje“ njegovog stvaralaštva, kako bi se, navodno, eliminisale zloupotrebe njegovog dela.
- Oprati Njegoša od nacionalističke prljavštine i pretvoriti ga u simbol interkulturnog dijaloga i tolerancije - to je svrha „Njegoševih dana“, koji su osmišljeni prvenstveno kao susret i dijalog kultura - kazala je na otvaranju skupa profesor Tatjana Bečanović, predsednica organizacionog odbora te manifestacije.
Ocenjujući da je Njegoš „kanonska vrednost, osnovna merna jedinica crnogorske književnosti i kulture“, Bečanovićeva precizira:
- Međutim, Njegoševo stvaralaštvo bilo je predmet najpodlijeg ideološkog prekodiranja i zloupotreba, pa je postao osnovna merna jedinica nacionalističkih koncepcija praćenih klerikalnim povikom: „Bog je ipak na našoj strani, a tu je negde i Njegoš!“
Možda zbog ovakvih stavova Njegoša ima sve manje u „javnoj upotrebi“. Odavno neko njegovo delo, za razliku od decenija
unazad, nije postavljeno na scenu nekog od „državnih“ pozorišta. I u školama se izučava daleko manje nego ranije. Ima mišljenja da je takav stav „zvanične“ Crne Gore proizašao iz nedavne borbe za samostalnost, jer nije bilo politički isplativo pozivati se na vladiku koji je veličao srpstvo, a i sam pisao i zborio srpski. Nesumnjiv je uticaj i „globalizacije“, jer na zapadu ne kriju da nije „podoban“ Njegošev „antiislamski“ „naboj“, iako je on, u stvari, usmeren protiv osvajača - „Osmanlija“. Negira se i da je uopšte bilo istrage poturica, lajtmotiva najvećeg Njegoševog dela, „Gorskog vijenca“.
- Njima Njegoš treba da ga sakriju - i obriju! Da ga prisvoje, kako bi ga zaključali u fioku i prestali da ga objavljuju - kazao nam je na ovu temu pesnik Matija Bećković. - Moraju da ga zaključaju, jer je svaka reč koju je izgovorio napisana protiv njih. I sam Njegoš je znao kako će proći ako im padne šaka...
Drugačije misli, pak, dr Novak Kilibarda, koji iz vizure nekada velikog Srbina a danas „osvešćenog“ Crnogorca, kaže da „u svetskoj književnosti nema dela koje se količinom antiislamizma približava „Gorskom vijencu“.
- Pesnik Njegoš je svojom genijalnom snagom uselio u pravoslavni duh Crnogoraca i Srba jednako istorijske istine i mitske zablude - komentariše za „Novosti“ dr Kilibarda. - U svom književnom stvaranju stalno je polazio od ideološko-političkog stanovišta gospodara Crne Gore, kojoj predstoje oslobodilački ratovi protiv Turaka. Tako usmeren, Njegoš poverava svome idejno-folozofskom alter egu, Igumanu Stefanu, izjave koje jednako slave srpskog cara Dušana, albanskog velikaša Đerđa Kastriota i hrvatskog bojovnika Nikolu Zrinjskog. Rečju, dostojan je slave svak ako se borio protiv osvajačke Osmanske imperije. Njegošu je dobrodošla legenda o Milošu Obiliću i kosovskom martirstvu, pa se od Obilića u „Gorskom vijencu“ češće pominje samo Bog! A poznata je činjenica da Zećani, alijas Crnogorci, nisu učestvovali u Kosovskom boju.
Koliko je autentični Njegoš danas za Crnogorce ono što je bio prethodnih 150 godina: poeta i mudri vladar, pesnik čije se poruke znaju naizust i u kojima stoje temelji vertikale crnogorske države uopšte?

PRETEŠKO IM DELO
Brano Đurđevac, nastavnik „maternjeg jezika“ u nikšićkoj Osnovnoj školi „Luka Simonović“, primećuje da Njegoša i njegovog dela danas ima mnogo manje u osnovnom obrazovanju.
- Obrazloženje onih koji donose odluke šta deca treba da uče je da je Njegoš „pretežak“ za osnovce, pa se njegovo delo uči nešto malo u osmom i devetom razredu, svega po dva časa. Naša deca više ne uče napamet ni „Gorski vijenac“, što smatram hendikepom. A Njegoševu sudbinu doživeli su i drugi velikani, poput Mažuranića, Kovačića - kaže Đurđevac.
Izvor: Večernje novosti

—————

Natrag