Njegoševo jevanđelje

U HRAMU SVETOG NIKOLE U FOČI ČUVA SE NEOBIČNA KNjIGA 

Hram svetog Nikole u Foči imao je veoma bogatu biblioteku. Ništa neobično ako se zna da je u kući ,koja je bila u porti ovog hrama i koja je predstavljala njegov sastavni dio, početkom 19. vijeka radila prva srpska škola u BiH.
Bogatu biblioteku hrama 1941. godine uništili su njemački fašisti, koji su tada prvi put ušli u grad. To isto, osam godina kasnije, uradila je komunistička vlast. U plamenu, na lomači koja je zapaljena u porti hrama, nestale su knjige neprocjenjive vrijednosti. Sa njima je izgorio i ljetopis hrama, matične knjige, knjige krštenih, vjenčanih i umrlih.
Božijim promisli, nekoliko dragocjenih knjiga je preživjelo stradanje. Među njima je nekoliko jevanđelja, od kojih su neka bogato ukrašena i okovana srebrnim nakitom. Sačuvano je i nekoliko tipika, prologa i drugih bogoslužbenih knjiga iz 18. vijeka.
Među sačuvanim knjigama jedna se po mnogo čemu razlikuje. Ona je veća od drugih, format joj je pedeset sa trideset santimetara. Bogato je ukoričena kožom boje purpura, na kojoj su diskretne gravure, a zakopčava se dvjema metalnim, lijepo dekorisanim kopčama.
Na početku ove knjige, na margin u dnu, crnim mastilom, lijepim rukopisom, ispisani su sljedeći podaci: "Milostivi podarak njegovog carskog veličanstva gospodina Nikolaja Pavloviča, gospodara sve Rusije meni Petru Petroviću, arhiepiskopu i vladici crnogorskom i brdskom, 1835. godine."
Ovu svetu knjigu, jevanđelje koje je dobio od gospodara sve Rusije, cara Nikolaja Pavloviča Njegoš je poklonio Pivskom manastiru. Kada se i kako se knjiga izgubila iz manastira ne zna se. Zna se jedino, jer je zapisano na prvoj stranici jevanđelja, da je dvadeset godina kasnije , to jevanđelje hramu svetog Nikole u Foči poklonio protosinđel Venijamin Vlaisavljević. Svojim rukopisom, crnim mastilom, na prvoj stranici knjige, darodavac je zapisao: "Ovo sveto jevanđelje iskupi od čuždih protosinđel hercegovački Venijamin Vlaisavljević, rodom iz Sarajeva i priloži fočanskom hramu za vječni spomen sebi,1854. god, septembra 4."
Venijamin Vlaisavljević, darodavac knjige, je bio sestrić Savke Vlaisavljević, Dubrovčanke koja se udala u Foču i od tada nosila prezime Jovičić.Ona je , zajedno sa još dvije sestre crkvi poklonila zemljište na kome je 1857. godine podignut hram svetog Nikole. Za taj plemeniti gest crkva se Savki Jovičić odužila ukazavši joj veliku čast tako što je sahranjena u porti hrama, uz oltarski dio crkve na istočnoj strani. To je jedini grob u porti ovog hrama.
Pored starih crkvenih knjiga u hramu svetog Nikole nalazi se i nekoliko izuzetno vrijednih ikona iz 16. i 17. vijeka. Među njima je i ikona svete Trojice, koju je 1616. godine naslikao jedan od najboljih ikonoslikara toga doba Georgije Mitrofanović. Ikona je pronađena u maloj crkvi u Rijeci Čelebićkoj. Iz nešto mlađeg perioda je ikona Hristos na prijestolu koja je, kao ikona svete Trojice, rađena tehnikom tempere na dasci. Nastala je 1689. godine. Iz 17. vijeka su dvije ikone Bogorodice sa Hristom , rađene istom tehnikom, a na njima je ranohrišćanski prikaz Bogorodice.
U hramu svetog Nikole planiraju da sve dragocjenosti -knjige, ikone i sasude- od izuzetnog kulturnog i istorijskog značaja smjeste u muzej koji će podići u okviru hrama.

Izvor: DAN