U salamama meso starije od 10 godina

Autor: Dragan Sladojević

Sirovine koje bh. potrošači konzumiraju u salamama, kobasicama i drugim mesnim prerađevinama, u alarmantno velikom broju slučajeva nisu zadovoljavajućeg kvaliteta, tvrde u udruženjima za zaštitu potrošača.

U tim udruženjima apeluju na potrošače da paze šta kupuju, jer, kako kažu, nije lako utvrditi od čega se sastoji parizer ili neki drugi proizvod od mesa.

U mesnicima i u vitrinama prodajnih objekata se, kako tvrde, nalaze proizvodi napravljeni od mesa sumnjivog kvaliteta i porijekla, kojem je nerijetko istekao i rok trajanja.

Upozoravaju potrošače da razmisle kako je moguće da se, primjera radi, parizer, može kupiti za tri do četiri marke, kada meso bez kosti košta nekoliko puta više.

Tako, na primjer, kilogram junećeg parizera u bh. tržnim centrima košta šest maraka, dok je kilogram junetine sa kostima oko 14 maraka po kilogramu. To je, tvrde potrošači, dovoljno dobar dokaz o kakvim se proizvodima radi.

I u udruženjima poljoprivrednih proizvođača upozoravaju da su sastojci koji se nalaze u salamama i sličnim proizvodima od mesa rijetko podvrgnuti kontrolama.

Kancerogeni sastojci: Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i stočara RS, smatra da niko pouzdano ne može reći kakvi su mesni proizvodi na našem tržištu.

Naglašava da čak "niko ne kontroliše ni šta je na omotu i koliko je čega u proizvodu od mesa".

"Ma, niko se nikada nije javio i rekao: 'Pregledali smo salame nekog proizvođača', te obavijestio nas da li sastav salame odgovara onom sa deklaracije. Ja i sada nađem salame ili konzerve sa nitratnim solima, koje su kancerogene. To je nevjerovatno", kaže Usorac.

On naglašava da je u našoj zemlji "sasvim normalno prisustvo proizvoda koji su napravljeni od mesa sumnjivog kvalteta".

"Ti proizvodi su napravljeni od mesa iz blokova iz santi leda. Pa, ne može biti salama dvije, tri ili četiri marke, ako je od pravog mesa. To je sve meso sumnjivog kvaliteta, kojem je isekao rok, a kad ga stave sa začinima u salamu, ljudi ga jedu. Nažalost, podaci kažu da mi u zemljama bivše Jugoslavije imamo najviše srčanih udara, a sve je to posljedica onoga što jedemo", ocjenjuje Usorac.

Mesu istekao rok: Prema njegovim riječima, mesa nema dovoljno u BiH, pa čak ni u Evropi, pa ga zbog toga uvozimo.

"Nije problem meso sa tržišta, nego robnih rezervi, koje se rasprodaju, kojem su istekli rokovi i nije za ljudsku upotrebu, pa se ono nama prodaje u BiH", zaključuje Usorac.

Istovremeno, Mensud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu potrošača BiH, smatra da se mesu koje konzumiramo u mesnim prerađevinama ne zna porijeklo. On tvrdi da bh. građani jedu meso starije od 10 godina i dodaje da tu tvrdnju može i dokazati.

"Jednostavno, sistem kontrole zdrave hrane kod nas ne funkcioniše. Mi možemo vjerovati hrani samo ako se nad njom vrši kontinuiran nadzor nad kvalitetom", kaže Lakota.

Naglašava da se upravo zbog takve situacije dešavaju trovanja građana hranom.

"Ne mogu da razumijem državu koja ne može da garantuje ni u jednom segmentu kada je u pitanju zdrava ishrana. Pa, oko 40 odsto tržišta je nelegalno. Ono što je nelegalno uvezeno nema nikakve kontrole", kaže Lakota i dodaje da kontrole treba izvršavati na "izvoru" proizvodnje.

Ističe da je meso koje uvozimo iz dalekih zemalja izgubilo na kvalitetu i kaloričnosti.

Lakota upozorava da nije teško zaključiti zašto je u BiH takva situacija.

"Pa, dovoljno je da bilo ko razmisli koliko se kod nas grla kolje, a koliko mesa jedemo. Evo, recimo, u Kantonu Sarajevu se dnevno zakolje 20 do 30 grla, a pojede se 200 do 300 grla. Ostatak je meso iz uvoza, zaleđeno, bez ikakvog nadzora. Ma, to nam je došlo nešto slično kao kineska roba", pojašnjava Lakota.

Sudžuk od uvezenih sirovina: Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika BiH, tvrdi da je kupac u nezavidnoj poziciji jer ne može prepoznati porijeklo i vrstu sirovine u mesnim prerađevinama.

"Vi, na primjer, kupujete proizvod na kojem piše bosanski sudžuk. Međutim, poznato je da se on pravi od uvoznog mesa, koje može biti iz, na primjer, Argentine. Ne znate da li mu je prošao rok trajanja. Takođe, može da bude četvrta, zadnja kategorija mesa, a kupac to ne može da prepozna", ogorčen je Jeleč.

Dodaje da se kupac dovodi u zabludu jer kupuje domaći proizvod sa uvoznim sirovinama.

"Nedostaju pravila o deklarisanju proizvoda kako bi kupac mogao da zna o čemu se radi, tako da proizvođači mogu da podmeću i koriste sirovine koje ne bi smjele da se nađu u proizvodima. Postojaća pravila u deklarisanju proizvoda omogućuju prevaru potrošača", smatra Jeleč.

Naglašava da je tvrdnja Agencije za sigurnost hrane BiH da je sigurnost tih prehrambenih proizvoda slična onoj u zapadnoevropskim zemaljama nedovoljna za potrošače, jer, kako ističe, treba razlikovati sigurnost od kvaliteta.

Dodaje da je lično od Ureda za veterinarstvo tražio da provjeri da li je meso koje se koristi za te prerađevine staro više od deset godina, ali da nikada nije dobio odgovor.

Proizvođači tvrde da inspekcija nije uočila nikakve nepravilnosti u njihovoj proizvodnji.

Tako u mesnoj industriji "ZP komerc" Bijeljina ističu da su sirovine koje koriste isključivo domaćeg porijekla.

Milena Sanković, referent prodaje u tom preduzeću, kaže da je najmanji udio sirovina životinjskog porijekla u njihovim proizvodima oko 70 odsto.

U Agenciji za sigurnost hrane BiH kažu da provjeru kvaliteta mesa na bh. tržištu obavljaju putem službenih kontrola nadležni inspekcijski organi u skladu sa svojim ovlaštenjima.

U Agenciji navode da ne raspolažu saznanjima o pojavi trovanja hranom porijeklom od mesnih prerađevina.

Nema propisa o starosti: U toj instituciji nismo dobili odgovor na pitanje da li je tačno da mesne prerađevine sadrže i sirovine životinjskog porijekla starije od deset godina. U pismenom odgovoru iz Agencije, na to pitanje, dobili smo, između ostalog, odgovor da se "mesni proizvodi proizvode u skladu sa propisima koji su na snazi, što podrazumijeva zadovoljavanje propisanih zahtjeva da bi se proizvod mogao staviti na tržište".

Iz Ureda za veterinarstvo BiH kažu da je za njih najvažnije da je meso higijenski ispravno.

"Ne postoji nijedan propis koji kaže koja je to starost mesa koja može da bude, odnosno koji vremenski period može biti zaleđeno. Postoje određene preporuke stručnjaka iz prijeratne Jugoslavije, koji su govorili da je optimalno vrijeme skladištenja goveđeg mesa na - 20 stepeni 600 dana. Po našim procjenama, svo meso koje se u BiH uvozi, to se vrši iz objekata koji svoje proizvode mogu prodavati svuda u svijetu. To je naš uvjet i samo se pod njim može uvoziti u BiH", rekao je Sanin Tanković, generalni sekretar Ureda za veterinarstvo BiH.

Tvrdi da se svaka pošiljka koja ide preko jednog od deset legalnih graničnih pregleda kontroliše.

U Republičkoj upravi za inspekcijske poslove RS kažu da kontrole obavljaju u svim fazama proizvodnje i u prodaji, a povremeno se uzimaju uzorci za laboratorijsku provjeru ispravnosti i kvaliteta.

"Povremeno se na tržištu otkriju proizvodi koji ne odgovaraju kvalitetu, odnosno deklaraciji, najčešće zbog većeg sadržaja vode ili sadržaja masti. Takvi proizvodi stavljaju se van prometa kao neprikladni za ljudsku upotrebu", kaže Ljiljana Gojić, glavni republički veterinarski inspektor.

Naglašava da se u prometu ne smiju nalaziti proizvodi koji nemaju deklaraciju, čija je deklaracija nepotpuna, odnosno ako svi podaci nisu jasno vidljivi ili ako na deklaraciji nisu navedeni sastojci koje proizvod sadrži.

Ističe da hrana koja se prodaje u rinfuznom stanju mora biti deklarisana kao i upakovani proizvod, a da deklaracija mora biti postavljena na vidnom mjestu.

Sirovina jeftinija od marke

U Udruženju poljoprivrednih proizvođača i stočara RS kažu da se "mašinski iskošteno meso", koje se kao sastojak nalazi u salamama i parizerima, dobija od krila, vratova i drugih dijelova pilećeg mesa koji, kako kažu, "nisu za ozbiljnu upotrebu u ishrani".

"To meso je jako jeftino, ispod marke je, i riječ je o kožurama sa dosta masnoća koje su štetne za organizam", upozoravaju iz tog udruženja.

Dodaju da se u nekim zapadnim zemljama ne preporučuje konzumacija kožura jer sadrže najviše holesterola.

"To mašinski iskošteno meso se dovozi ovdje i od njega se prave salame. I na zapadu se to koristi, ali u određenim procentima. Ali, ako naprave nekakvu salamu, parizer, od samo toga, onda je to katastrofalno za potrošače", kažu u Udruženju poljoprivrednih proizvođača i stočara RS.

Izvor: Nezavisne novine