Ugrešić: Jugoslavija nije imala disidentsku kulturu

Hrvatska književnica i slavistica Dubravka Ugrešić, najpoznatija po kultnom romanu „Štefica Cvek“ u raljama života“, od početka devedesetih je u dobrovoljnom egzilu i živi i radi u Nizozemskoj.

Ovih dana u Zagrebu sudjeluje na međunarodnoj konferenciji o europskim kulturnim politikama, s naglaskom na nove kulturne prakse u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije, gde smo sa njom razgovarali o odnosu kulture i politike, prije i sada.

„Svi govore o kulturi, a mnoga pitanja o njoj nisu ni postavljena, a kamo li da je na njih odgovoreno“,  kazala je u razgovoru za naš radio hrvatska književnica Dubravka Ugrešić, koja posljednjih petnaestak godina živi u zapadnoj Europi.

„Vi ne možete govoriti o kulturi, dok ne znate što je to. Osim toga, ne možete uopće govoriti o kulturi dok niste ustanovili koje su se sve promjene desile od one prije do ove sada. Što je nastalo nakon jugoslavenskog „razvoda“, što se dogodilo sa jezikom, što se dogodilo sa poviješću, što se dogodilo s književnošću, što se dogodilo s biografijama ljudi... Znate, vi ne možete preći preko činjenice da je spomenik Ive Andrića srušen. To mora biti negdje u razmišljanju da se vidi zašto je srušen, tko ga je srušio. Dakle, tu je jedno cijelo more nerazriješenih stvari, a svi se prave kao da se ništa nije dogodilo i furaju i dalje taj termin „kultura, kultura“.

RSE: Da li su posljednja desetljeća jugoslavenskog socijalizma loše utjecala na kulturu?

„Potpuno je pogrešno razumijevanje da su posljednja desetljeća jugoslavenskog socijalizma bila vrijeme mraka za kulturu. Mislim da su stvari puno gore sa ovim novim državama i sa nacionalizmom. Nacionalizam je daleko više totalitarizirajući, nego što je to bilo onih zadnjih dvadeset godina Jugoslavije – od sedamdesetih pa do njenog raspada. Ja mislim da je to jedna floskula koju novi ideolozi prodaju – da je socijalizam bio vrijeme mraka pa se tako i kultura stvarala u mraku – sto je bullshit! Dovoljno je da je netko dovoljno marljiv da pogleda novine, da pogleda te arhive, da pogleda filmove i vidi što se događalo, netko tko ima jedan novinarski, sociološki nerv pa da napravi jednu poštenu knjigu o tome, pa da se sve to skupa vidi. Ovako, sve je to magla i sve je to navlačenje na ovu ili onu ideološku stranu.“

RSE: U socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo sukoba oficijelne i alternativne, underground kulture, kaže naša sugovornica. Zašto?
 

„Koja je to bila oficijelna kultura, a koja je to bila neoficijelna kultura? Ne zaboravite da u Jugoslaviji nije bilo podjele na oficijelnu i underground kulturu, da Jugoslavija jedina od komunističkih, socijalističkih zemalja nije imala svoju disidentsku kulturu. A nije je imala, jer očito za to nije bilo potrebe. Jugoslavija je imala disidentske ličnosti, a i njih je imala dvije – tri. Jedna je Milovan Đilas, druga je Mihajlo Mihajlov. To su bila ta dva disidenta, razumijete. Iz sfere kulture bilo je nekoliko zabranjenih filmova, i to je to! Druge zemlje, gdje je zaista bio totalitarizam, imale su konzekventno tome vrlo jaku podjelu između oficijelne i disidentske kulture. O tome postoje knjige, postoje dokumenti, postoje zapisi, postoje filmovi, postoje arhive gdje se te stvari mogu vidjeti. Pričati danas da je Jugoslavija imala nekakvu underground kulturu ili disidentsku kulturu nasuprot oficijelnoj je budalaština, naprosto zato što za to nema ciglog dokaza, nema ciglog dokumenta, razumijete? Tako da su sve to rekla-kazala priče. Ili za to nije bilo potrebe, ili su Jugoslaveni – svi skupa – bili takve kukavice da se nisu usudili napisati jedan tekst koji bi sada služio kao dokaz da je postojala oficijelna, a boga mi i disidentska kultura.“

RSE: Je li kultura u Hrvatskoj slobodna od vlasti? 

„Uopće nije slobodna od vlasti, zato što su svi mediji centralizirani i u vlasti nekoliko ljudi. Takva je televizija, takve su i novine. Sa gašenjem „Feral Tribunea“ ukinuo se zadnji nezavisni forum u Hrvatskoj. Postoji nešto po internetu, postoje pristojni siteovi kao H-alter, ali – to je malo. To je ništa.“

 

 

 

Izvor: Radio Slobodna Evropa